Odsjek za duhačke instrumente s radom je započeo 1954., nakon što je na sjednici profesorskog vijeća početkom te akademske godine rektor akademije Franjo Lučić izložio mišljenje da je za to „nastupilo vrijeme”. Zbog tadašnje drukčije strukture studija, novoformirani odsjek prvo je postao V. odsjek, reformom studija iz 1977. postaje VII. odsjek, a taj redni broj nosi i danas. Razvidno je da je akademska godina 1954./1955. bila općenito važna za proširenje studijskih programa akademije. U toj se godini proširio odjel za gudače, omogućivši studij viole i kontrabasa, a formiranjem Odjela za duhačke instrumente u istoj su godini pokrenuti studiji flaute, oboe, fagota i trube. Zapisnik sa sjednice iz 1954. upućuje da je razlog relativno kasnog utemeljenja odsjeka za duhačke instrumente bilo to što se „smatralo da za predavanje tih predmeta nema dovoljno kvalificiranih stručnjaka”, stoga je otvaranje studija bilo i način rješavanja tog problema, s obzirom na to da se njime htjelo početi stvarati nove kadrove.

Ipak, bilo bi pogrešno shvatiti da je nedostatak kvalificiranih stručnjaka značio i izostanak profesionalnih glazbenika i tradicije sviranja i podučavanja duhačkih instrumenata u Hrvatskoj. Prije osnivanja građanskih glazbenih škola, glazbenici iz Hrvatske pohađali su vojne škole u inozemstvu, a poduka duhačkih instrumenata tijekom 19. stoljeća pokretala se i u glazbenim školama tzv. glazbenih zavoda. U zagrebačkome Glazbenom zavodu sredinom 19. stoljeća za ovu je skupinu instrumenata bio zaposlen zaseban učitelj, a nastava je u početku trajala od tri do četiri godine, da bi u drugoj polovici 19. stoljeća bila produžena na šest godina.

Prije osnutka studija duhačkih instrumenata na Muzičkoj akademiji, u prvoj polovici 20. stoljeća u Zagrebu je bilo mnogo uspješnih i renomiranih glazbenika koji su postigli solističke i orkestralne karijere, a neki od njih postali su i prvim profesorima odsjeka. Među rijetkim akademskim glazbenicima duhačima, koji su studij završili u inozemstvu, bio je skladatelj i hornist Fran Lhotka, koji je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji već bio zaposlen kao profesor harmonije, a rog je podučavao na glazbenoj školi i svirao u opernom orkestru HNK-a. Nije stoga začudno da je Lhotka bio glavni inicijator formiranja novog odsjeka te je na sjednici nastavničkog vijeća 15. listopada 1954. izabran i za pročelnika. Ostatak početnoga nastavničkog kadra bio je popunjen raspisivanjem natječaja u studenome te godine. Na temelju tog natječaja na odsjeku su zaposleni redom renomirani solisti zagrebačkih orkestara, od kojih su neki također završili studij u inozemstvu: flautist Theo Tabaka, oboist Ivan Maretić, trubač Miljenko Jukić te fagotist Rudolf Klepač, prema mnogim izvorima, jedan od najboljih svjetskih fagotista svojega vremena, koji je nakon nekoliko godina djelovanja na zagrebačkoj akademiji ostvario respektabilnu međunarodnu karijeru i predavao na salzburškome Mozarteumu. Prve generacije studenata sačinjavali su Željko Pešek i Vladimir Kondres (flauta), Ivo Olup i Željko Veršić (oboa), Marijan Kobetić i Ivan Stojanović (fagot) te Jaroslav Kubiček, Franjo Reberšak i Đorđe Putnik (truba). Premda bez unaprijed pripremljenoga zasebnog nastavnog plana i programa, kako se može iščitati iz zapisnika profesorskog vijeća, ujesen 1954. odobren je početak nastave. Studij roga započeo je s radom već iduće školske godine, a nastavu je preuzeo Dragan Gurtl. Klarinet se mogao studirati od 1957., a prvi je nastavnik bio Josip Nochta.

Studiji drvenih duhačkih instrumenata postupno izgrađuju pedagošku tradiciju obrazovanja orkestralnih i komornih glazbenika te nastavnika u glazbenim školama, ali i na samoj akademiji, pa je tako primjerice današnja profesorica flaute Marina Novak diplomirala i magistrirala kod Kondresa, prvog diplomanda prvoga profesora flauteThea Tabake. Renata Penezić i Karolina Šantl Zupan nastavu flaute na zagrebačkoj akademiji tijekom posljednjih desetljeća obogaćuju umjetničkim i pedagoškim iskustvima stečenima tijekom školovanja u Sloveniji, Austriji i Njemačkoj. Oboistički pedagog dugogodišnjega staža Ivo Olup diplomirao je pak kod prvog docenta oboe Ivana Maretića, dok je Žarko Perišić studij završio u razredu istaknutog profesora Marijana Kobetića, ujedno drugog diplomanda fagota na akademiji. Studij klarineta ničim ne zaostaje u pedagoškim rezultatima, pri čemu su zasluge osnivača još veće: Josip Tonžetić podučavao je klarinet od 1960. do 2016., a od njegovih brojnih diplomanada naslijedio ga je Davor Reba, dok među novijim nastavnicima treba spomenuti i Davorina Brozića, studenta Milka Pravdića, koji je pak diplomirao u razredu Josipa Nochte. Studij oboe nakon Ive Olupa mentorski preuzimaju oboist svjetskoga glasa Branko Mihanović te solooboist Simfonijskoga orkestra HRT-a Dario Golčić, obojica školovani u inozemstvu, gdje su ostvarili i značajne solističke uspjehe.

Nakon Gurtla, ključnom osobom hornističke pedagogije postao je Prerad Detiček, čiji su studenti Stjepan Mateić i Bank Harkay također predavali odnosno predaju na odsjeku, a njegov je diplomand i proslavljeni alumnus akademije Radovan Vlatković. U produktivne pedagoge na studijima limenih duhačkih instrumenata ubrajamo i profesora trube Stanislava Selaka, a za taj studij jednako je važan i Kubiček, iz čijeg razreda potječu današnji nastavnici Dario Teskera i Marin Zokić. Studij trombona započeo je 1961., a nastavu je držao Marcel Fuchs. Taj se studij od 1969. proširio i na glavni predmet Tuba, koji je također predavao Fuchs, što vrijedi i za njegova studenta, današnjeg profesora trombona i tube Šimu Vuleliju.

Studij saksofona uveden je 1977., i to kao glavni predmet u razredu klarinetista profesora Josipa Nochte. Od najmlađeg dodatka odsjeku, studij saksofona ubrzo se prometnuo u jedan od najkompetitivnijih, pa se od 2014. na Muzičkoj akademiji održava i međunarodno natjecanje saksofonista, koje nosi upravo ime profesora Nochte. Pokretač toga natjecanja, ujedno dugogodišnji profesor saksofona na akademiji, bio je upravo njegov prvi student Dragan Sremec, kod kojeg je diplomirala i nova pedagoška snaga, vanjski suradnik odsjeka Tomislav Žužak, ali i docent na Umjetničkoj akademiji u Splitu Gordan Tudor. Zanimljiva je činjenica da eminentni komorni ansambl Zagrebački kvartet saksofona već trideset godina djeluje u istoj formaciji sastavljenoj od prvih diplomanada saksofona u Nochtinu razredu (današnji nastavnici zagrebačke akademije Dragan Sremec, Goran Merčep i Saša Nestorović te nastavnik ljubljanske Akademije za glazbu Matjaž Drevenšek). Međunarodnoj vidljivosti studija zasigurno je pridonijela i organizacija 18. Svjetskog kongresa saksofonista, održanog od 10. do 14. srpnja 2018. na kojem je nastupilo 1500 saksofonista iz cijeloga svijeta.

Kao posljednje proširenje studijskih programa 2020. otvorio se i studij eufonija kao glavnog predmeta. Uz prethodno spomenute znamenite duhače koji su predavali na Muzičkoj akademiji, odsjek je iznjedrio i velik broj uspješnih glazbenika te solista poput hornista Radovana Vlatkovića, klarinetista Radovana Cavallina i drugih.

Neki od studijskih programa početno su bili zamišljeni u sklopu nastave predmeta Srodni instrumenti. Taj važan nastavni predmet na odsjek je uveden 1974., kad su kao glavni predmeti studija postojali tek flauta, oboa, klarinet, fagot, rog, truba i trombon. Na sjednici odsjeka održanoj 28. veljače 1974. pročelnik Prerad Detiček istaknuo je da potreba za predmetom proizlazi iz prakse, s obzirom na to da se mladi diplomirani glazbenici redovito susreću sa srodnim instrumentima tijekom karijere i u njihovu su svladavanju „prepušteni sami sebi”. Osim što je nastavni predmet Srodni instrumenti do danas ostao važnim dijelom odsječnog kurikuluma, istaknimo i da je nastava nekih kasnijih glavnih predmeta (poput saksofona, tube, eufonija) bila počela u okviru toga predmeta.

Kao što je vidljivo iz Zapisnika iz 1954., kojim se predviđa nastava Komorne glazbe od prve godine studija, skupno muziciranje na odsjeku je od samih početaka bilo vrlo važno. Prvi Statut Konzervatorija iz 1921. spominje skupinu duhačkih instrumenata tek kao  ostale orkestralne instrumente”, što pokazuje i prvotnu orijentaciju studija, a konačno uvođenje studija duhačkih instrumenata nije samo podignulo razinu simfonijskih orkestara akademije, već su i iz samog odsjeka ponikli novi orkestri i ansambli. Danas postojeći studijski modul Jazz-glazba ima korijene u predmetu Jazz-improvizacija koji se otprije nudio na duhačkom odsjeku, pod mentorstvom saksofonista Saše Nestorovića. Veliki interes studenata za taj predmet i potreba za osnivanjem Jazz-orkestra potaknuli su oblikovanje posebnog modula posvećenog jazz-glazbi. Tako današnji studenti duhačkih instrumenata, osim u simfonijskom, mogu svirati i Jazz-orkestru Muzičke akademije pod vodstvom Saše Nestorovića, a na odsjeku još djeluju Duhački orkestar Muzičke akademije, koji vodi Davorin Brozić, i nagrađivani Brass-ansambl Muzičke akademije, čiji je voditelj Šime Vulelija.

Od ostalih zaloga odsjeka za akademiju i šire spomenimo da su s ovog odsjeka 1973. potekle i prve smotre kojima se htjelo izaći iz okvira studentskih produkcija organiziranih unutar razreda pojedinih profesora i proširiti krug publike. Tako je već prva smotra odsjeka bila zamišljena i realizirana dosta ambiciozno, nizom koncerata u Studentskom centru koji su počeli programom starih majstora, uslijedili su koncerti s djelima klasike, romantike i 20. stoljeća, da bi kulminirali petim koncertom, na kojem su nastupili ansambli i solisti uz pratnju orkestra. O uspjehu prve smotre svjedoči i čestitka dekana Krešimira Kovačevića. Zbog uspješnosti ovog modela produkcije, smotre su se nastavile održavati ne samo na VII. odsjeku nego su taj način predstavljanja svojih najboljih studenata u idućim godinama preuzeli i drugi odsjeci.

Jelka Vukobratović