I prije osnutka Muzičke akademije, zagrebačka je sredina u 19. stoljeću gradila tradiciju pjevačke pedagogije na visokoj umjetničkoj razini, pa je tako poduka iz pjevanja bila među prvima koja se predavala na Glazbenoj školi Hrvatskoga zemaljskog glazbenog zavoda od njezina osnutka 1829. Kao prvog među važnijim nastavnicima pjevanja treba navesti Vatroslava Lichteneggera (od 1851.), iz čijeg su razreda u drugoj polovici stoljeća potekle između ostalog istaknute pjevačice Irma Trputec-Teree, Mathilde Mallinger, Ema Vizjak i Ilma Murska. Kasnije pjevanje predaju i Mara Kiseljak, Leonija Bruckl, Ernesto Cammarota i Marija Freudenreich-Huth, a uz glazbenoteorijske predmete početkom 20. stoljeća važnim dijelom obrazovanja postaje i nastava mimike i deklamacije.

Uz prve nastavnike na Kraljevskoj muzičkoj akademiji Milana Reizera (koji se 1938. istaknuo i autorstvom knjige Bel canto) i Nadu Eder-Bertić, početke visokoškolske nastave pjevanja bitno je predodredio izbor Milke Trnine za počasnu članicu Profesorskog vijeća 1922. Trnina je po završetku karijere s entuzijazmom prenosila svoje dragocjeno znanje i iskustvo na zagrebačke studente. Premda u njezinu razredu nisu diplomirali studenti, uvelike je utjecala na način podučavanja te usklađivanje s međunarodnim standardima, najvjerojatnije i kroz prijedlog nastavnika pjevanja da se na studiju vokalna literatura izvodi na izvornome jeziku, a ne u hrvatskome prijevodu. Premda je Profesorsko vijeće 1923. odbilo zahtjev, kasnije se ta praksa ipak uvriježila.

Dvadesetih i tridesetih godina uz prije spomenute kao nastavnici zavidnih pedagoških rezultata istaknuli su se i Marija Kostrenčić, iz čijeg razreda proizlazi velika Zinka Kunc Milanov, te Lav Vrbanić, kasniji dugogodišnji pročelnik odjela. Uz individualnu nastavu pjevanja koju vode profesori zavidnih solističkih karijera te produbljivanje glazbenoteorijskih i glazbenopovijesnih znanja, studenti se već i u ovom početnom razdoblju razvoja studija na akademiji između dvaju svjetskih ratova pripremaju za profesionalnu pedagošku (kroz nastavu metodike), ali i kazališnu djelatnost. Od 1922. tako mimiku i deklamaciju predaje Ivo Raić, a od 1923. dugi niz godina studente pjevanja u umijeću glume podučava Hinko Nučić. Čitave operne uloge za klavirom na predmetu Studij opernih uloga do 1931. sa studentima uvježbava Oskar Smodek, a nakon toga Andro Mitrović. Pod Smodekovim ravnanjem i u Nučićevoj režiji studenti pjevanja već od 1924. izvode prizore iz opera i drugih glazbenoscenskih djela, od 1926. i uz sudjelovanje Orkestra Kraljevske muzičke akademije, dok prvu takvu cjelovitu izvedbu jedne opere – Čarobne frule W. A. Mozarta – bilježimo 7. lipnja 1928. na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. O višeslojnosti studija svjedoči da su studenti do 1933. imali mogućnost diplomirati na koncertantnom, opernom ili čak na obama smjerovima.

Ključnim prethodnikom pokazao se i Božidar Kunc, koji od 1929. sa studentima radi kao umjetnički suradnik korepetitor te 1941. postaje voditelj Opernoga studija, također  sudjelujući u pripremi cjelovitih glazbenoscenskih izvedbi u kojima studenti tumače sve uloge. Gotovo se jednako presudnim za ovaj aspekt studija pokazao redatelj Vlado Habunek, koji uz predmet Gluma vodi i niz teatroloških kolegija: Opernu režiju, Historiju kazališta i Historiju kostima (s prekidima 1941. – 1949., 1953./1954.) te na scenu sa studentima postavlja i raritetna djela. U ovom se razdoblju započelo i sa zajedničkom pripremom javnih koncerata koji nerijetko uključuju velike vokalno-instrumentalne sastave, što je trend koji će jačati kroz cijelo postojanje akademije i Odsjeka za pjevanje.

U razdoblju nakon 1948. odsjek je drugi po redu te nosi naziv Odjel za solopjevanje. Pjevanje kao glavni predmet već tada njeguje izvedbu vokalne glazbe svih stilskih razdoblja, no studij uključuje i glazbenoteorijske sadržaje iz solfeggia, harmonije, kontrapunkta i glazbenih oblika. Uz prethodno spomenute predmete, obuhvaća i Komornu glazbu, Talijanski jezik, Klavir te Metodiku solopjevanja. Od 1946. do 1969. studenti biraju između dvaju smjerova, umjetničkog (koji je kasnije nazvan koncertantno-opernim) i nastavničkog, tj. pedagoškog. Uvodi se i predmet Dikcija, koji pedesetih godina predaju Sven Lasta i Borislav Mrkšić, dok kao nastavnike koji su glumu predavali više od nekoliko akademskih godina valja navesti Stanka Gašparovića i Josipa Bobija Marottija.

Za vrijeme Vrbanićeva pročelništva kao nastavnici pjevanja profilirali su se i njegovi studenti i kasniji nastavnici na odsjeku Ivo Lhotka Kalinski, dugogodišnji pročelnik i autor udžbenika Tehnika pjevanja (1940.) i Umjetnost pjevanja (1951.) te Zlatko Šir i Nada Puttar Gold, a kao važnoga diplomanda svakako treba izdvojiti i Tomislava Neralića. U pedagoške snage koje su mlade pjevače počele odgajati 1960-ih i 1970-ih možemo ubrojiti Mariju Borčić (iz čijeg razreda potječu kasnije nastavnice na odsjeku Snježana Bujanović-Stanislav, Ruža Pospiš-Baldani i Dunja Vejzović) te Vladimira Ruždjaka, koji je predavao i Opernu glumu te se bavio režijom u okviru Opernoga studija. Od sedamdesetih godina nastavno-umjetnička djelatnost odsjeka redovito se predstavlja i na studentskim smotrama. Svojim djelovanjem kroz više desetljeća odsjek je obilježio i samostalni umjetnički suradnik Mladen Raukar, i to ne samo kao vrsni korepetitor nego i svojim širokim poznavanjem stranih jezika i velikim autoritetom na polju interpretacije solopjesme.

Reorganizacijom 1977. odjel postaje IV. te je od 1995. poznat kao Odsjek za pjevanje. Od 1979. studenti stječu mogućnost polaganja cjelovite pedagoške grupe predmeta (Pedagogija s didaktikom, Psihologija odgoja i obrazovanja itd.) kako bi stekli stručni naziv profesora solopjevanja. Svojim se radom kao nastavnica glavnoga predmeta 1980 ih afirmirala Zdenka Žabčić-Hesky, koja je odgojila sadašnje nastavnice Lidiju Horvat Dunjko i Renatu Pokupić, ali i Kristinu Kolar. Iz razreda jedne od najutjecajnijih profesorica pjevanja na akademiji Snježane Bujanović-Stanislav (ujedno dobitnice Nagrade Hrvatskoga društva glazbenih i plesnih pedagoga za životno djelo 2010.) uz sadašnje nastavnice Miljenku Grđan, Martinu Zadro i Martinu Silić (r. Gojčeta) potječe gotovo sedamdeset pjevača, uključujući i Dubravku Šeparović Mušović. Nastavničkom kadru nakon toga se kao istaknuta umjetnica pridružuje i Ljiljana Molnar-Talajić. Kao glasovite dirigente koji devedesetih godina preuzimaju predmet Studij opernih uloga treba izdvojiti Antuna Petrušića i Karla Krausa, također dobitnika Nagrade HDGPP-a za životno djelo (2012.), dok su u istome razdoblju glumu predavali Petar Vujačić i Petar Šarčević. Povećanju kompetencija rada u kazalištu pridonosi novi predmet Scenski pokret,a kao obvezni uvedeni su i Osnove tehnike pjevanja te Njemački jezik. Pjevanje se u okviru Muzičke akademije u Zagrebu moglo studirati i na područnim odjelima u Dubrovniku, Splitu, Osijeku i Rijeci.

Bolonjskom reformom 2005. uvedena je podjela studija na četverogodišnji preddiplomski i jednogodišnji diplomski studij, pri čemu studenti biraju izvođački ili pedagoški smjer. Nakon ponovnog integriranja studija 2013. studijski se program proširuje obveznim predmetima Poznavanje vokalne literature i Uvod u dramaturgiju, uz ponovnu uspostavu predmeta Dikcija te izbornim predmetima Hrvatska vokalna baština, Francuska fonetika, Ruska fonetika, Solopjesma te Recitativi talijanskoga opernog repertoara s interpretacijom. U ponudi su i moduli Lied i oratorij, Opereta i mjuzikl, Stara glazba i Nova glazba. Programi međunarodne razmjene nastavnika omogućili su plejadu gostujućih predavača. Nastavu iz predmeta Solopjesma držao je niz nastavnika, među kojima posebno intenzivno Gerhard Zeller i Dunja Vejzović. I studenti pjevanja učestalo ostvaruju mobilnost, unaprjeđujući studij međunarodnim iskustvima, te često već za studija osvajaju nagrade na renomiranim pjevačkim natjecanjima. Kao jedan od recentnijih primjera navedimo pobjednike natjecanja iz opernog pjevanja Tullio Serafin 2021. Dariju Auguštan i Franka Klisovića. Među brojnim istaknutim alumnima odsjeka u posljednjih dvadesetak godina kao posebno uspješne u zemlji i inozemstvu valja izdvojiti Ivanu Lazar, Valentinu Fijačko Kobić, Domagoja Dorotića, Marka Mimicu, Gorana Jurića, Jelenu Kordić, Sonju Runje, Ivanu Srbljan, Matiju Meića i Leona Košavića. Posljednjih petnaest godina posebno su se intenzivirale i produkcijski kompleksne glazbenoscenske priredbe u kojima studenti pjevanja pod mentorstvom nastavnika odsjeka ostvaruju zapažene solističke nastupe.

Trenutačno na odsjeku studira 46 studenata. Uz prije spomenute trenutačno angažirane nastavnike glavnoga predmeta navedene u popisu djelatnika Muzičke akademije, valja istaknuti i međunarodno afirmirane umjetnike i pedagoge Vlatku Oršanić i Giorgia Suriana, čiji studenti ostvaruju zavidne uspjehe diljem zemlje, ali i u inozemstvu. Suradnja s vrsnim umjetničkim suradnicima pijanistima, dirigentima, glumcima i redateljima i dalje je posebno intenzivna. U radu IV. odsjeka za pjevanje prepoznajemo, dakle, kontinuitet visokih umjetničkih postignuća nastavnika koji na nastavnome planu rezultira ekvivalentnim uspjehom studenata.

Ivan Ćurković