Muzikologija svojevrsnu prisutnost u glazbenom obrazovanju Hrvatske bilježi još od posljednjega desetljeća 19. stoljeća kroz nastavu povijesti i estetike glazbe na Glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda koju su održavali Vjenceslav Novak, Vilko Novak, Franjo Lučić i Fran Lhotka. Na novoosnovanoj akademiji povijest i estetiku glazbe predavali su Antun Dobronić i Stanislav Stražnicki. Dobronić 1935. uvodi predmet naziva Folklor, a istodobno Dragan Plamenac, muzikolog s kasnijom značajnom međunarodnom karijerom, radi na afirmiranju discipline kao privatni docent Filozofskog fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu.

Ključni preduvjet za akademsku emancipaciju muzikologije načinjen je 1948. osnutkom VI. Teoretsko-historijskog (kasnije Historijsko-teoretskog) odjela na poticaj njegova prvog pročelnika Josipa Andreisa, dugogodišnjeg nastavnika povijesti glazbe. Ne čudi da je muzikologija svoj ulazak u akademsku zajednicu ostvarila preko povijesti glazbe, predmeta koji se predavao i u srednjim glazbenim školama te je trebalo proizvesti nastavnički kadar koji će ga podučavati. Premda se studij teorije glazbe osamostalio nastankom Teoretsko-pedagoškog odjela 1956., udio glazbenoteorijskih predmeta kao što su Solfeggio, Harmonija, Polifonija i Instrumentacija u nastavi je ostao velik do danas. Iz ovih vremena predaju se i predmeti Klavir obligatno i Zbor. Unatoč promjenama imena u Historijski odjel (prije 1961.) te Odjel za historiju muzike (1963.), koncepcija studija ostala je slična. Andreis i Krešimir Kovačević predavali su Opću historiju muzike sa seminarom i Historiju jugoslavenske muzike sa seminarom. Od 1949. Vinko Žganec predaje Muzički folklor i Folklorni seminar, a dolaskom Jerka Bezića 1966. ovi nastavni sadržaji profiliraju se u stručnom smislu kao Uvod u etnomuzikologiju i Seminar iz etnomuzikologije. Uvode se novi predmeti Razvoj notacije (1953.) i Sociologija glazbe (1956.), koju uz Estetiku glazbe počinje predavati Ivan Supičić. Seminar iz muzičke publicistike predavalo se s prekidima od 1961., no status ove primijenjene muzikološke djelatnosti ojačan je nakon 1981., kada predmet preuzima Eva Sedak, preimenovavši ga poslije u Teoriju i povijest glazbene kritike. U početku je broj sati iz nacionalne u odnosu na opću povijest glazbe bio manji, no kroz desetljeća postojanja odsjeka broj se sati povećavao, a uvođenjem studijskih programa po bolonjskoj reformi ponovno je umanjen.

Po osnutku Muzikološkog odjela (1970.) studij je bio koncipiran kao dvopredmetni u suradnji s Filozofskim fakultetom. Muzikološki je odjel 1977. preimenovan u Odjel za muzikologiju i glazbenu publicistiku, pri čemu je potonji dodatak odbačen 1994. Srž studija ostali su predmeti iz opće i nacionalne povijesti glazbe, a zadržani su predmeti iz područja etnomuzikologije, estetike, paleografije i sociologije glazbe. Predmeti opće i nacionalne povijesti glazbe često umjesto dijakronijskog pregleda pojedinih glazbeno-povijesnih epoha obrađuju partikularne historijske teme. Razdoblje kada je studij postojao isključivo kao dvopredmetni trajalo je kratko te se od 1973. muzikologiju moglo studirati i jednopredmetno. Studenti su 1970-ih i 1980-ih pokazivali veći interes za jednopredmetni studij te je kasnije, 1980-ih godina dvopredmetni postupno zamro i ponovno je uveden tek 2006. Etabliranju discipline 1972. pridonijelo je uvođenje poslijediplomskog studija muzikologije koji je završavao stjecanjem zvanja magistra znanosti mnogih stručnjaka koji su ostvarili znanstvene karijere i kasnije predavali na odsjeku. U to se doba uvode novi sadržaji s područja organologije, sistematske muzikologije i arhivistike.

Hrvatsko muzikološko društvo, osnovano 1992., surađuje s odsjekom i akademijom u izdavačkoj djelatnosti, organizaciji gostujućih predavanja te studentskoga terenskoga rada poput katalogizacije građe u glazbenim arhivima. U drugoj polovici 1990-ih godina nastavnički je kadar popunjen stručnjacima poput Dalibora Davidovića, Svanibora Pettana, Ennija Stipčevića, Vjere Katalinić, Grozdane Marošević, Hane Breko Kustura i Naile Ceribašić, što se može povezati s razvojem Odsjeka za povijest hrvatske glazbe HAZU-a i Instituta za etnologiju i folkloristiku, gdje je zaposlen veliki dio navedenih stručnjaka. Suradnja s Pettanom obnovljena je uvođenjem novog predmeta posvećenog izvaneuropskim tradicijskim glazbama (Glazbe svijeta), dok su dva pročelnička mandata Nikše Gliga obilježena nastojanjem da se ojača sistematska muzikologija, između ostalog uvođenjem novoga obveznog predmeta Metodologija glazbene analize.

Nastava iz opće povijesti glazbe za studente svih odsjeka osim matičnoga postupno je standardizirana na trajanje od četiri semestra, osim na VIII. odsjeku koji ima najveći udio muzikoloških predmeta jer njegovi diplomandi predaju muzikološke sadržaje u općeobrazovnim školama pa uz opću povijest glazbe pohađaju Odabrana poglavlja povijesti hrvatske glazbe (kasnije Povijest hrvatske glazbe), Uvod u etnomuzikologiju, Glazbe svijeta i Psihologiju glazbe. Popularnost među studentima ostalih odsjeka posebno uživaju izborni predmeti Estetika glazbe i Ansambl tradicijske glazbe.

Pročelnički mandat Stanislava Tuksara obilježilo je provođenje bolonjske reforme i ponovno uvođenje dvopredmetnog studija muzikologije, u početku u suradnji s Filozofskim fakultetom, a kasnije i s Hrvatskim studijima (suradnja koja je u međuvremenu zamrla). Dotada četverogodišnji studij strukturiran je kao petogodišnji te je na dvopredmetnom studiju zaživjela podjela na trogodišnji preddiplomski i dvogodišnji diplomski studij, a na jednopredmetnom na četverogodišnji preddiplomski i jednogodišnji diplomski studij. Okosnicu studija i dalje sačinjavaju predmeti iz opće i hrvatske povijesti glazbe podijeljeni po glazbeno povijesnim epohama: Glazba antike i srednjeg vijeka, Glazba renesanse, Glazba baroka, Glazba klasicizma, Glazba 19. stoljeća te Glazba 20. i 21. stoljeća, dok se predmeti iz područja historijske muzikologije, sistematske muzikologije i etnomuzikologije razvijaju i specijaliziraju. Na diplomskome jednopredmetnom studiju kao smjer se birala upravo jedna od tri navedene muzikološke grane.

Na odsjeku je u pedesetak godina postojanja također gostovalo više desetaka sveučilišnih profesora iz raznih zemalja. Od 1998. do 2012. na odsjeku je bilo omogućeno i stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija. Ukidanjem te mogućnosti postavilo se pitanje doktorskog studija muzikologije, koji se od 2017. realizira na Muzičkoj akademiji kao muzikološki smjer Doktorskoga studija znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture, a nositelj mu je zagrebački Filozofski fakultet. Među predavačima su mnogi ugledni muzikolozi iz Hrvatske i inozemstva. Prvi naraštaj studenata doktorskoga studija (njih 11) nastavu je apsolvirao od 2017. do 2020., dok je u akademskoj godini 2020./2021. drugi ciklus upisalo devet doktoranada.

Pročelništvo Dalibora Davidovića obilježilo je uvođenje integriranoga preddiplomskog i diplomskog studija 2013. Zadržao se odabir smjera na četvrtoj godini studija, no njihov je broj sveden na dva: muzikologiju (koja je objedinjavala prijašnje smjerove historijsku i sistematsku muzikologiju) i etnomuzikologiju. U posljednjih deset godina na diplomskom studiju uvedeni su novi specijalistički predmeti Etnomuzikologija, Etnomuzikološko istraživanje, Glazbena arhivistika, Historijska muzikologija i srodne discipline, Popularna glazba, Psihologija glazbe, Sistematska muzikologija i Tradicijska glazba. Uz nove stalno za poslene nastavnike (Ivan Ćurković, Monika Jurić Janjik, Mojca Piškor, Sanja Kiš Žuvela, Jelka Vukobratović i Ana Čizmić Grbić), u nastavi danas sudjeluju i vanjski suradnici Lucija Konfic, Tatjana Čunko, Joško Ćaleta, Nada Bezić, Tomislav Bužić, Dario Poljak i Helena Dukić, a na odsjeku su nekoliko godina predavali i Leon Stefanija, Ingrid Pustijanac te Hrvoje Beban.

Selidba u novu zgradu 2015. pomogla je ne samo nastavnoj nego i znanstvenoj djelatnosti odsjeka, koja je u novije vrijeme sve češće projektna. Interdisciplinarni znanstvenoistraživački projekt CONMUSTERM – Problemi temeljnoga suvremenoga glazbenog nazivlja u Hrvatskoj pod pokroviteljstvom Hrvatske zaklade za znanost (2014. – 2018., voditelj Nikša Gligo, suradnica Sanja Kiš Žuvela) okrunjen je međunarodnim znanstvenim skupom Terminološka istraživanja u muzikologiji i humanističkim znanostima. Pedeseta obljetnica osnutka odsjeka obilježena je Danima Odsjeka za muzikologiju od 23. do 28. studenoga 2020., u sklopu kojih je održan studentski simpozij 6 za 50 te međunarodni simpozij Musicology and Its Future in Times of Crises. Mojca Piškor i Jelka Vukobratović bile su aktivne i u organizacijskome odboru 11. simpozija Studijske grupe ICTM-a za glazbu, rod i seksualnost (Muzička akademija, od 24. do 28. rujna 2021.), a stalno zaposleni nastavnici odsjeka kroz razne projekte rade i na uspostavi suradnje u nastavi na srednjoškolskoj i visokoškolskoj razini. Valja istaknuti i međunarodne znanstvene skupove studenata muzikologije iz Zagreba, Ljubljane i Graza, koji se od 2009. gotovo svake godine naizmjence održavaju u jednome od triju dotičnih gradova.

Trenutačno na odsjeku studira 45 studenata, od čega 31 muzikologiju jednopredmetno i 14 muzikologiju dvopredmetno. Diplomirane muzikologe na tržištu rada pronalazimo u različitim sektorima, primjerice u znanosti, kulturi, turizmu, diplomaciji, redakcijama izdavačkih kuća, knjižarstvu, medijima te u glazbenim knjižnicama i arhivima. Uz položenu pedagošku grupu predmeta osposobljeni su i za rad u općeobrazovnim i glazbenim školama. Studijski se programi permanentno nadograđuju i unaprjeđuju novim područjima kako bi odražavali širinu i interdisciplinarnost muzikologije kao znanosti.

Ivan Ćurković